NIKAD TE NEĆU OSTAVITI

Istorija je puna biografija ljudi koji nikad nisu uspjeli, koji su negdje stali na svome putu, izgubili sebe, svoju snagu i viziju. Ima i puno velikih ljudi koji su doživjeli velike padove. Oni najveći, koji su čak i u Bibliji zapisani, takođe su imali sunovrate. To mi se sviđa u Bibliji, što ne pokazuje svece kao ljude bez slabosti i mana, da bi mi razumjeli kako u životu nije važno koliko si puta pao, nego da je važnije da si za jedan više puta od toga ustao. Ali ako ja čitam dobro Stari Zavjet, postoji jedan čovjek za koga nijesam vidio ni jednom da se nešto spoticao, da je skretao, da je padao. Toliko je bio uticajan da su se kod njega skupljali carevi, kneževi i vojvode da čuju savjet i pouku. On je postavljao i smicao careve.Taj čovjek se zvao Jelisija, običan čovjek iz naroda, zemljoradnik. Zapravo, nije baš bio običan, jer bio veoma vrijedan i privržen porodici. Najveća čuda koja su ikada zapisana činio je upravo ovaj čovjek. Od isceljenja pa do vaskrsavanja mrtvih. Otkud ovom čovjeku ovolika sila?

Od svih njegovih osobina mislim da je jedna presudna – LOJALNOST. To se vidi po onom kako otpočeo svoje školovanje i svoju službu. Jednog dana dok je obrađivao zemlju, u sred velikog posla, došao mu je čuveni prorok Ilija i bacio plašt na njega, što je bio poziv za učeništvo i službu. Odmah je Jelisija ostavio sve i krenuo za Ilijom. Interesantno da je skoro uvjek božiji poziv stojao na ljudima koji su bili u nekom poslu, a ne na nekima koji su čekali ispod kruške da im poziv padne sa neba.

I ono što sam naglasio kao ključno za njegov uspjeh i silu, odluka je Jelisijina da se ne odvaja od svog učitelja do kraja. Iako je Ilija, veliki proročki učitelj i nekada najpoznatija ličnost u zemlji, sve više blijedio i povlačio u sebe i bio bez neke posebne javne službe, Jelisije nije odstupao od njega. Nije ga prezreo, nije ga nipodaštavao, nije ga ostavljao. Kad je došlo vrijeme da se uzme Ilija, svi proročki učenici su došli Jelisiju i rekli da će Ilija umrijeti i da oni svi trebaju da nastave svojim putem. Jelijsije je to takođe znao, ali se zarekao da ga neće ostaviti do kraja. I Ilija ga tri puta odgovara od toga: Idi, jer Gospod me šalje… ali uzalud.

Jelisije je samo ponavljao: Tako živ ja bio, neću te ostaviti!

I na kraju stigla je nagrada. Jelisija je zbog svoje vjernosti i lojalnosti, prisustvovao momentu kada su vatrene kočije uznijele Iliju. Na Jelisija je sišao Ilijin plašt, dvostruko pomazanje i sila Duha svetoga. Neki su brojali čuda. I izračunali su da je Jelisija učini duplo više čuda od Ilije koji je bio jedan od najsilnijih proroka i čudotvoraca. I upravo ta lojalnost, odlučnost, istrajnost, odanost i vjernost učinila je Jelisiju onim što zaista jeste – silni sluga božiji. Ja nijesam imao neke veze i nekog ko bi me gurao u karijeri.

Ako sam u nečem i uspio to je zahvaljujući ovoj Lojalnosti, koju pokušavam da njegujem kod sebe. Bio sam lojalan ljudima koji su mi pomogli, dali šansu da radim. Lojalnost firmi i poslovodstvu, jedan je od najvažnijih preduslova za uspjeh. Jer i neprijatelji i konkurencija cijene one koji su lojalni onima za koje rade.Niko ne voli i ne cijeni „preletače“, pa makar im i donijeli veliku korist na štetu firme iz koje su došli. Kako je danas rijetko i divno čuti onu riječ Božiju „Ako bi te i otac i majka ostavili, JA TE NIKAD NEĆU OSTAVITI!“.

Odlomak iz knjige Metanoja, autora Lava Lajovića

Spritus Movens

Spiritus Movens, časopis za savremenu duhovnost, društvo i ljude