FESTIVAL ČISTE LJUBAVI

“Dobro se dobrim vraća.” “Bolje je biti pažljiv nego biti u pravu.” “Ako dovoljno jako želiš snovi se ostvaruju.” Dopišite sami…
Znam da mnogi od vas afirmativne poruke na temu ljubavi, sreće, blagostanja, milosrđa koje sve više uzimaju maha posmatraju kao spamovanje i lagano prelaze preko njih kao da su neki sektaški proglasi i poštujem vaš izbor. Lično, mnogo ih volim, dijelim, osmišljavam i tvrdim da u mojoj stvarnosti to djeluje. Ispričaću vam svoju priču. Mogu samo da vam kažem da je istinita, a vi vidite što dalje.
Prije nešto više od tri godine u kancelariju mi je došao prijatelj Davor koji je glumac, režiser lutkarstva, animator, učitelj u svojoj školici glume, Dobar Čovjek. Predložio mi je da osnujemo međunarodni festival lutkarstva. Saslušala sam sve sto mi je rekao i odmah rekla: hoćemo! Moj stomak je nepogrešivo znao da je to prava stvar. Nisam imala što da razmišljam. Znala sam da hoću i mogu. Isto tako sam znala da ću uspjeti. Već tada. Rekla sam mu da imam samo jednu sugestiju. Koju, pitao je. Da sve predstave budu besplatne i da to bude princip dok je festivala. S radošću se saglasio.
Naravno da smo oboje znali koliko to otežava realizaciju, skupljanje kritične mase novca koja nam je potrebna za ostvarenje te zahtjevne ideje, u situaciji u kojoj krećemo s nule i nemamo nikakva leđa. Ali imamo nas. Imamo svoje ličnosti, svoje znanje, svoje uspjehe, svoje reputacije i svoju neugasivu želju da uradimo nešto dobro. Za svoj grad. Za svoju zemlju. Za sebe. I nismo se zadržali na Podgorici. Uvijek pokušavamo da ostvarimo kontakt sa drugim gradovima da i u njima bude makar po jedno izvođenje neke od predstava koje gostuju. Ove godine smo, za sad, dogovorili i Nikšić, Herceg Novi i Berane. Nadamo se da će se lista proširiti dok ovaj broj Shopping liste krene u štampu. (I dok je otišao u štampu, dogovorili smo i Kotor!)
Da. Bilo je jako teško. Mnogo smo radili, na mnoga vrata zakucali, sa mnogo strana jednostavno odignorisani, sa jako visoke adrese grubo prevareni. Ipak, uspjeli smo. Neopisiva je radost koju su s nama dijelili i dijele brojni pojedinci, koje smo znali lično ili nijesmo, nego samo preko Fejsa, koji su nam pomagali da prevedemo, lijepimo postere, vozimo po Crnoj Gori. I sami smo, naravno, sa svojom djecom koja su pozvala svoje drugare da nam se pridruže, išli ulicama Podgorice i dijelili flajere, te pozivali djecu i roditelje da dođu. I naravno, desile su se i institucije i kompanije koje su prepoznale o čemu to pričaju ova dva velika djeteta u tijelu odraslih, sa širokim osmijesima, obrazima rumenim od silnog uzbuđenja i razigranim očima i bili voljni da podrže. U prvom redu Fondacija Petrović Njegoš i princ Nikola lično, čija je uloga bila ključna. Zatim i mnogi drugi pojedinci, kompanije institucije i mic, po mic, evo nas do trećeg festivala. Zar je neko sumnjao? (Vjerujte mi da oni koji me znaju nijesu!)
Zašto vam sve ovo pričam? Zato što znam kako smo uspjeli i želim to da podijelim sa vama. (oprez: ovo što slijedi ima prizvuk afirmativnih poruka!) Uspjeli smo tako što smo vjerovali u sebe u ovaj predivan projekat. Tako što smo se nesebično davali i nijesmo gubili nadu ni kada je bilo ludo zadržati je. Tako što smo na prepreke odgovarali osmijehom i lijepom riječju jer smo znali da je to samo stepenica do nečeg boljeg. I bila je. Uvijek. Tako što smo svake sekunde vremena posvećenog radu na projektu isijiavali ljubav sto procentno. I to je ključno. Pored velikog rada, naravno, ali nekada veliki rad nije dovoljan. Nekada treba ono nešto više. To nešto više je otvoreno srce, vjera u sebe, cilj koji će ostaviti traga na što veći broj pojedinaca. Vjera u ljude. Baš sve. I dosta više o tome kako su ljudi loši. Tražite pomoć i predočite im valjan cilj i gledajte kako se javljaju. Baš kao što se nama dešava.
I opet vam kažem. Imajte jasan cilj. Volite ono što radite. Usrećujte ljude oko sebe, time usrećujete sebe. To radi. Ako vjerujete.
Dobro se dobrim vraća. Meni jeste. Želim vam isto.
Autor: Ljiljana Burzan Nikolić
ljiljaizbilja.blogspot.com

Spritus Movens

Spiritus Movens, časopis za savremenu duhovnost, društvo i ljude