MEŠA SELIMOVIĆ: Osvajanje ljubavi i čovječnosti

[…] šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nišam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mom životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročiti red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš. […]

A koliko bi bolje bilo da se rađamo kao starci, da polako ostajemo sredovječni, postepeno zaboravljajući prvobitni strah od smrti, pa oslobođeni mladići, dovoljno lakomisleni da ni o čemu ne mislimo suviše ozbiljno, pa bezbrižna djeca, a da umremo kao novorođenčad, ne znajući ništa ni o čemu, čisti kao zametak. Kako bi to divna i slobodna smrt bila! Ali kad ne može biti tako, spas je u osvajanju LJUBAVI I ČOVJEČNOSTI!

Autor: M. Selimović, Tvrđava, Logos art, Beograd, 2007

Izvor: Prometej.ba

Spritus Movens

Spiritus Movens, časopis za savremenu duhovnost, društvo i ljude