Saznajemo zašto su omega 3 masne kiseline tako učinkovite protiv dijabetesa

Istraživači s University of CaliforniaSan Diego School of Medicine, identificirali su molekularni mehanizam koji čini omega 3 masne kiseline iznimno djelotvornima u smanjenju hroničnih upala i otpornosti na inzulin

Otkriće bi moglo dovesti do razvoja jednostavnih lijekova u prehrani za preko 23 milijuna Amerikanaca koji boluju od dijabetesa i drugih medicinskih stanja. Pišući u online izdanju časopisa Cell od 3. rujna, dr.med. Jerrold Olefsky i njegovi suradnici identificirali su ključni receptor na makrofagima kojega se u izobilju može susresti u pretilih ljudi. Pretilost i dijabetes usko su povezani. Znanstvenici tvrde da omega 3 masne kiseline aktiviraju ovaj receptor makrofaga, dovodeći na taj način do značajnog smanjenja upale i poboljšane sustavne osjetljivosti na inzulin.

Makrofagi su specijalizirane leukocitne stanice koje gutaju i probavljaju stanični debris i patogene. Dio odgovora imunosnog sustava uključuje makrofage koji izlučuju citokine i druge proteine koji uzrokuju upalu, što je metoda uništavanja stanica i potencijalno štetnih objekata. Pretilo masno tkivo sadrži hrpe tih makrofaga koji proizvode mnoštvo citokina. Rezultat može biti kronična upala i porast inzulinske rezistencije u susjednim stanicama pretjerano izloženima citokinima. Inzulinska rezistencija fizičko je stanje u kojemu prirodni hormon inzulin postaje neučinkovit u reguliranju razine šećera u krvi, što dovodi do niza često teških zdravstvenih problema, od kojih je najpoznatiji dijabetes tipa 2.

Olefsky i suradnici proučavali su stanične receptore za koje znaju da reagiraju na omega masne kiseline. Naposljetku su suzili svoj fokus na receptor G-proteina poznat kao GPR120, jedan iz obitelji signalnih molekula koje sudjeluju u brojnim staničnim funkcijama. Receptor GPR120 moguće je pronaći isključivo na proinflamatornim makrofagima u zrelih masnih stanica. Kada je receptor isključen, makrofag dovodi do upalnih stanja. No izložen omega 3 masnim kiselinama, poglavito dokozaheksaenskoj kiselini (DHA) i eikozapentaenskoj kiselini (EPA), receptor GPR120 aktivira se i stvara snažan protuupalni učinak.

“Upravo nevjerojatno snažan efekt”, rekao je Olefsky, profesor medicine i pomoćni pročelnik znanstvenih projekata na UC San Diego School of Medicine. “Omega 3 masne kiseline uključuju receptor, terminirajući na taj način upalu.” Svoje istraživanje znanstvenici su proveli koristeći se staničnim kulturama i miševima, od kojih su potonji djelomično genetski modificirani uslijed izostanka GPR120 receptora. Miševi su hranjeni hranom visokog postotka masnoće, uz nadopunu omega 3 masnim kiselinama, ili bez njih. Terapija nadopunom spriječila je upalu i poboljšala osjetljivost na inzulin u običnih, pretilih miševa, no zato je bila potpuno nemoćna kod GPR120 knockout miševa. Kemijski agonist omega 3 masnih kiselina polučio je slične rezultate.

“Ovo je priroda na djelu”, rekao je Olefsky. “Receptori su se razvili ne bi li odgovorili na prirodan proizvod – omega 3 masne kiseline – i tako kontrolirali upalni proces. Naš rad ilustrirao je kako je riblje ulje za takvo što svakako sposobno, te pomoću jednostavnog dodatka preporučuje mogući način liječenja ozbiljne upale kod pretilosti te u stanjima kao što su dijabetes, karcinom i kardiovaskularne bolesti.” Međutim, Olefsky zaključuje da je potrebno poduzeti daljnja istraživanja. Na primjer, ostala je nejasna količina u kojoj riblje ulje predstavlja sigurnu, učinkovitu dozu. Visoka potrošnja ribljeg ulja dosad se uglavnom povezivala s povećanim rizikom od krvarenja i moždanog udara kod nekih ljudi. Pokaže li se riblje ulje nepraktičnim terapeutskim sredstvom, Olefsky je rekao da bi u tome slučaju identifikacija receptora GPR120 potaknula istraživače na razvoj alternativnog lijeka koji oponaša djelovanje DHA i EPA, osiguravajući pritom jednake protuupalne efekte.

izvor: bioenergija-belosa.com

Spritus Movens

Spiritus Movens, časopis za savremenu duhovnost, društvo i ljude