Mitrić: Ljudska duša je ogromna misterija

Računa se da će 21. vijek, posebno njegova prva polovina biti obilježena porastom depresija, kao i to da će depresija izbiti na prvo mjesto u odnosu na druge poremećaje kao na primjer kardiovaskularne bolesti i slično objašnjava Mitrić

Mentalno oboljele osobe generalno nijesu ništa agresivnije ili opasnije po okolinu od duševno zdravih lica. Međutim, one su mnogo veća opasnost po sebe same. Odsutnost, pasivnost, uznemirenost, gubitak kontakta sa realnošću, halucinacije, nelogični postupci i vjerovanja su simptomi mentalne bolesti čovjeka, a ne sama ličnost čovjeka! Jedino savremene mjere i postupci liječenja, uz saradnju i podršku društva, mogu pomoći osobama oboljelim od mentalnih poremećaja da kontrolišu bolest, da u određenoj mjeri realizuju svoje ljudske potencijale i da poboljšaju kvalitet svog života i svoje porodice. Neuropsihijatar Borislav Mitrić objašnjava koje su to mentalne bolesti koje su sve učestalije i kako se sa njima boriti.

Porast depresija

– Mentalne bolesti, tipa psihoze ne pokazuju tendenciju povećenja, ali su zato u porastu bolesti poput neuroza. Računa se da će 21. vijek, posebno njegova prva polovina biti obilježena porastom depresija, kao i to da će depresija izbiti na prvo mjesto u odnosu na druge poremećaje kao na primjer kardiovaskularne bolesti i slično objašnjava Mitrić.

On kaže da je razlog tome savremen način života.

– Mi moramo shvatiti da smo ušli u period gdje smo dobili produženu radnu nedjelju, gubitak vikenda, fiksnu platu, koja je ista bez obzira da li imali prekovremene sate ili ne. Naime, od čovjeka se zahtijeva sve više, ljudi se sve manje međusobno druže, dolazi do potpune socijalne izolacije zbog upotrebe savremenih načina komunikacije, tako da zajedničkih izlazaka, druženja, šetnji imamo sve manje. Nažalost i porodična okupljanja su sve rjeđa kaže Mitrić.

Naš sagovornik objašnjava da depresija može biti izuzetno ozbiljna i da kao takva potpuno onesposobljava čovjeka u svakom pogledu.

– Osoba koja boluje od depresije ne može da se nahrani, održava ličnu higijenu, da se obuče, da obavlja svoje radne obaveze. U konačnici sve to vodi do gubitka volje za opstankom, tj. autodestruktivnosti.

Zavisnici

Kada osoba ne može da kontroliše svoje ponašanje, pored agresije, javlja se i velika zloupotreba supstanci. Tada imamo i problem zavisnosti i to svake vrste. Zavisnost postaje smisao života, zbog čega se zanemaruju lične, emotivne i profesionalne obaveze. Mitrić navodi da postoje određeni ljudi koji pokazuju predispoziciju za zavisnošću.

– Zavisnici su uglavnom nesigurne, anksiozne, bojažljive i asocijalne osobe. Oni mogu u svom ponašanju biti jako ne-

prijatni. Umiju da nasrnu na svoje roditelje ili prijatelje ako ne ispune ono što oni žele. Zavisnici se zato nekada moraju staviti pod maksimalnu kontrolu i mora se primijeniti i terapija antihipnoticima koji daju dobre rezultate u liječenju.

U svom radnom vijeku susretao sam se sa puno slučajeva psihoza. Dešava se da čovjek legne u sasvim normalnom stanju, a probudi se u totalnom haosu i da mu se takav preokret dogodi praktično preko noći. Simptomi se pojavljuju odjednom i čovjek gubi kontrolu nad svojim ponašanjem, gubi kontrolu u percepciji, misaonom toku. Nekada okidač bude najbanalnija stvar koja mu se desi kazao je Mitrić. Doktor navodi da nije svaka negativna reakcija čovjeka dokaz da sa njegovom psihom nešto nije u redu.

Alarm

– Treba zaviriti u njegovu dušu. Često je neispavanost uzrok nekog ponašanja koje se može okarakterisati kao psihotično. Ali, da bi se nekome odredila dijagnoza potrebno je puno podataka od njegovih najbližih, samog klijenta, treba sprovesti razna klinička ispitivanja, nakon čega se tek uspostavlja dijagnoza, određuje terapija i posmatra reagovanje na nju. Mnogo puta su u mom radnom vijeku policajci dovodili u bolnicu ljude sa psihičkim problemima i nikada nijesu pogrešili u procjeni. Takvog čovjeka možete da prepoznate često i po njegovom izgledu, a i ponašanju. Atak na sopstveni život, nedolično ponašanje, upadljiv izgled kao što je oskudno odjeven čovjek ili neuredan su simptomi koji ukazuju da sa psihom tog čovjeka nešto nije u redu priča dr Mitrić.

Uloga porodice

Naše porodice maksimalno prikrivaju da sa njihovim članom nešto nije u redu, sve dok ne dođe do erupcije. Mitrić zato savjetuje da čim se primijeti da nešto nije u redu sa članom porodice treba ga dovjesti kod stručnjaka, jer kada se istina duže prikriva onda vremenom biva narušena porodična harmonija.

– Smatram da su zbog lošeg ponašanja porodica onih ljudi sa psihičkim problemima nekada doživotno obilježeni. Zato im se loše zdravstveno stanje produžava umjesto da se sanira na vrijeme. Koliko mi se puta desilo da porodica dođe kod mene i moli me da zadržim pacijenta što duže umjesto da me mole da ga izliječim. Htio bih ovdje da naglasim da se mentalni poremećaji liječe u 50 odsto slučajeva. Nakon izlječenja ti ljudi se ostvaruju kao roditelji, dobijaju porodicu, profesionalno napreduju ističe dr Mitrić.

Uzroci agresije

Naš sagovornik kaže da, ipak, jedan procenat ljudi sa mentalnim poremećajima mora doživotno da koristi terapiju i to kada su u pitanju bolesti iz kruga psihoza, kao što su šizofrenija, paranoja ili psihotična depresija. On objašnjava da šizofrenija ili rascjep ličnosti nastaje usljed poremećaja integriteta psihičkih funkcija.

– Takav čovjek u težem stanju može biti agresivan. Ali agresivnost ne znači da je on i nužno opasan, jer se opasan čovjek može lako prepoznati kad bez razloga nasrće na nekog. Kada to primijetite ne ulazite nikako u raspravu sa njim, već odmah treba zvati policiju ili zdravstvene radnike. Takvi ljudi se smire u prisustvu službenog lica kaže Mitrić.

Uzrok agresije kod nekih oboljelih može biti i propust koji pravi porodica.

– Ako porodica dugo prikriva bolest koja tinja, bolesnik počinje da misli da je porodica kriva za njegovo stanje i počinje da napada članove porodice. Oboljeli primjećuje da je drugačije gledan i drugačije tretiran. U takvoj situaciji i mali nesporazum može dovesti do konflikta. Ono na šta bih stavio naglasak je da duševne bolesnike ne treba žigosati kao agresivce, niti kao opasne, jer su nekada zdraviji ljudi mnogo opasniji i agresivniji od oboljelih.

Bez stigme

– Mi ljekari razumijemo ljudsku patnju i želimo da je smanjimo ili eliminišemo. Kod nekih duševnih poremećaja je dominatno nepovjerenje, kod nekih strah, kod nekih neraspoloženje, kod nekih nesposobnost komunikacije. Na osnovu toga se određuje terapija. Čovjek koji primijeti određene simptome kod sebe, logično je da se povlači jer se ljudi u biti zaista boje ludi-

la. A boje se zbog toga što su ljudi sa duševnim poremećajem stvarno stigmatizovani. Na primjer, ako je neko bio u duševnoj bolnici uglavnom gubi mogućnost da se ikada zaposli ili bude prihvaćen kaže naš sagovornik.

Doktor Mitrić je mišljenja da je kod psihotičnog čovjeka strah najveći problem i da takvi ljudi kada budu oslobođeni straha, postaju neizmjerno zahvalni onom ko im je pomogao.

– Samo čovjek koji ima pamet, može i da je izgubi. Zato pomozite ovakvim ljudima i pokažite im poštovanje, jer niko nije vakcinisan protiv ludila i niko ne zna gdje mu je okidač.

Odbačenost

– Dok sam radio u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota doveli su čovjeka koji je primljen u tu instituciju sa sedamnaest godina, a izašao je sa sedamdeset i nešto. Sjećam se jedne prelijepe žene koja je primljena u bolnicu sa dvadeset i dvije godine, a u bolnici se zadržala još dvadeset i pet godina. U Dobroti je bilo preko sedamdeset posto pacijenata koji su više od deset godina bili u toj ustanovi. Bilo je i slučajeva retardiranih osoba koji uopšte tu nijesu pripadali priča dr Mitrić.

Naš sagovornik kaže da u svijetu postoji jedan jak pokret kojem i on pripada, a koji se zalaže za deinstitucionalizaciju duševne institucije.

– Mi se zalažemo da se duševno oboljela lica što više liječe u blizini porodice. Pacijenta u ambulantu treba dovoditi samo kada je nužno i taj boravak u ambulanti treba da je što kraći, a ambulante komforne i opremljene svim neophodnim sredstvima za dijagnostiku i terapiju. Iako to iziskuje finansije, time će liječenje ovakvih bolesnika biti jeftinije 60 posto nego što je danas.

U ovom poslu, kojim se bavim četrdeset godina, suočavao sam se sa ružnim i lijepim stvarima. Ljudska duša je ogromna misterija i ko može proniknuti u nju. Ali kada mi neki bivši pacijent napiše zahvalnicu ili pismo da je dobro, zaboravim sve ružno što mi se desilo. Kada vidim ljude koje sam liječio i koji su prošli more patnji, a sada su cijenjeni, poštovani, ostvareni u svakom pogledu, budem toliko ponosan kaže dr Mitrić.

Kako sačuvati dijete

– Da bi sačuvali zdravu psihu naše djece treba njegovati odnos povjerenja, družiti se sa djecom, voditi računa o njihovim navikama, posmatrati sa kim se druže, ne ispirati im mozak, niti im uvoditi sankcije, već pokazivati ljubav koja je broj jedan da se može razviti zdrava ličnost savjetuje dr Mitrić.

Autor: Svetlana Lajović

Spritus Movens

Spiritus Movens, časopis za savremenu duhovnost, društvo i ljude